Seksualni problemi zagrebačkih muškaraca

Prije godinu dana, u jednom sam domaćem mjesečniku posvećenom zdravlju, u čijem se impresumu spominju imena uglednih liječnika, pročitao tekst u kojem se tvrdi da više od polovine muškaraca u Hrvatskoj ima problema s erekcijom. Je li to istina? Je li moguće da brojka tako visoka? Jedino u što sam u tom momentu bio siguran jest da autor teksta o tome zapravo ne zna ništa. U to vrijeme, naime, u Hrvatskoj nije postojalo niti jedno istraživanje o muškim seksualnim smetnjama, odnosno nije bilo podataka na temelju kojih bi se mogao donijeti bilo kakav zaključak, a kamoli navesti postotak muškaraca s erektilnim problemima. Autor je naprosto preuzeo rezultate jedne američke studije i pripisao ih, bez imalo krzmanja, hrvatskim muškarcima.

Danas imam odgovor na prvo pitanje, a temelji se na upravo završenom istraživanju Seksualno zdravlje zagrepčana 2003. Riječ je o studiji koju smo uz financijsku potporu tvrtke Pfizer i pomoć četvoro studenata sociologije i psihologije -Ivana Landripeta, Simone Kuti, Margarete Gregurović i Jelene Zelenbrz – proveli dr. med. Hrvoje Tiljak i pisac ovoga teksta. Tijekom proljeća ove godine podijelili smo više od 2000 upitnika muškarcima u dobi između 20 i 60 godina. Njihov je zadatak bio ispuniti ga, umetnuti u za to predviđenu omotnicu i ubaciti je u prvi poštanski sandučić. Ispunjavanje je, tako, bilo u potpunosti anonimno.

Kakva smo im pitanja postavili? Upitnik je bio vrlo kratak, kraći od onog koji smo koristili u istraživanju ženskog seksualnog zdravlja, jer smo pretpostavili da ispitanici neće imati mnogo strpljenja. Osim uobičajenih pitanja vezanih uz sociodemografska obilježja, upitnik je uključio niz detaljnih pitanja o seksualnom funkcioniranju. Čak ih je pet, primjerice, nastojalo utvrditi učestalost i karakter eventualnih problema s erekcijom. Sva pitanja vezana uz seksualno funkcioniranje bila su ograničena na razdoblje od posljednjih mjesec dana, kako bi se minimizirao problem pamćenja. Uvrštena su, također, i pitanja o općem zdravstvenom statusu, stavovima o seksualnom moralu, seksualnoj orijentaciji ispitanika, intimnim razgovorima s partnerom/partnericom i ispitanikovoj percepciji zadovoljstva partnera/parterice. Nastojali smo, jednom rječju, obuhvatiti sve aspekte muške seksualnosti: i fizičke i psihičke i sociokulturne.

Ukupno smo primili nešto manje od četvrtine ispunjenih upitnika. U usporedbi s ranijim istraživanjem na ženskom uzorku, to je dvostruko slabiji odaziv. Osobito je slab odaziv zabilježen među muškarcima istospolne preferencije, što je onemogućilo usporedbu između heteroseksualnih i homoseksualnih ispitanika. Kako objasniti tako slab odaziv muškaraca? Riječ je, najvjerojatnije, o nekoliko uzroka – od veće zatvorenosti muškaraca, do slabije pažnje koju poklanjaju svojem zdravlju, osobito reproduktivnom. Među uzrocima su, vjerujem, i način na koji muškarci, osobito oni tradicionalniji, doživljavaju svoju muškost (tijelo, penis) – primarno kao stroj koji ne može, niti smije, zakazati.

Uzrok slabom odazivu vjerojatno je i općenita nesklonost muškaraca da progovore o svom intimnom životu. Osim u formi vica, psovke ili samohvale, muškarci ili ne znaju ili ne žele govoriti o seksu. To je naglašeno kod tradicionalno odgojenih muškaraca slabijeg obrazovanja. Stoga smo, prema očekivanju, najviše ispunjenih upitnika primili od natprosječno obrazovanih Zagrepčana.

Temeljni cilj istraživanja bio je ustanoviti raširenost seksualnih smetnji u muškoj populaciji Zagreba. Upitnik je obuhvatio pet klinički opisanih seksualnih disfunkcija: probleme s erekcijom, prerani i odgođeni orgazam, bol pri seksualnim aktivnostima i kronični nedostatak seksualne želje. Navedene su seksualne smetnje, čija su zajednička obilježja kontinuirano pojavljivanje i nezadovoljstvo koje iz toga proističe, u našoj studiji određene na sljedeći način:

- Prerana ejakulacija je definirana kao nemogućnost odgađanja orgazma dulje od dvije minute nakon penetracije u 50 ili više posto situacija;

- Bol pri seksualnim aktivnostima definirana je kao ponavljajuća fizička neugoda (npr. srčana bol, bol u križima, bol u području spolnih organa…) tijekom seksualnih aktivnosti;

- Problemi s erekcijom definirani su kao nemogućnost postizanja i održanja erekcije dovoljne za seksualni odnos u 50 ili više posto situacija;

- Nemogućnost postizanja orgazma (tzv. odgođeni orgazam) definirana je kao problem s postizanjem orgazma prilikom seksualnih aktivnosti s partnericom;

- Nedostatak seksualnog interesa (tzv. hipoaktivna seksualna želja) definiran je kao izostanak želje za oralnim i vaginalnim odnosom tijekom posljednjih mjesec dana.

Krenimo od središnjeg nalaza: 30 posto muškaraca u posljednjih je mjesec dana imalo određeni seksualni problem. Najčešće je riječ o preranoj ejakulaciji (svaki četvrti ispitanik), a potom problemima s erekcijom (6.9%), boli pri seksualnim aktivnostima (6.3%), nedostatku seksualne želje (5.3%) i nemogućnosti postizanja orgazma (2.1%). Važno je upozoriti kako je riječ o muškarcima kod kojih se određeni problem pojavljuje, po našoj procjeni, dovoljno često – ne nužno uvijek, odnosno pri svakom seksualnom kontaktu – da postane uzrokom nezadovoljstva i, eventualno, problema u vezi.

Je li podatak o 30% ispitanika sa seksualnim problemom zabrinjavajuć? Iz dva smo razloga skloni potvrdnom odgovoru. Prvi je taj što naši ispitanici nisu reprezentativni za hrvatsku populaciju. Uzmemo li u obzir da inozemne studije potvrđuju kako su seksualni problemi nešto češći kod manje obrazovanih muškarca, za pretpostaviti je da bi istraživanje na cijeloj Hrvatskoj rezultiralo većom raširenošću seksualnih smetnji. Drugim riječima, za pretpostaviti je da je raširenost problema koji smo ustanovili na uzorku Zagrepčana zapravo donja granica. Problem, s druge strane, produbljuje nedostatak sustavne brige za seksualno zdravlje u Hrvatskoj. Prečesto smo, kada se pojave seksualni problemi, prepušteni sami sebi, o čemu svjedoče brojni upiti (“Kome se obratiti, molim vas?”) koje primam upravo preko ovoga portala.

Usporedimo li raširenost seksualnih smetnji u našoj studiji s podacima iz sličnih inozemnih istraživanja, moguće je zaključiti sljedeće: u nas je narušeno seksualno zdravlje muškaraca barem jednako čest problem kao i u razvijenijim sredinama, no za razliku od situacije u tim zemljama, u nas su i prevencija i liječenje seksualnih problema izrazito zanemarene dimenzije zdravstvenog sustava. Dakako, izostanak je prevencije usko povezan i s potpunim izostankom sadržaja vezanih uz seksualno zdravlje u hrvatskim školama. To nam kao ne treba!?

Kada je riječ o uzrocima muških seksualnih problema, dijelimo ih (kao i ženske) na psihičke i kombinirane. Posljednji su spoj fizičkih uzroka i psihičkih reakcija, spoj koji je osobito problematičan smatramo li da se problemi mogu riješiti isključivo farmakološkim preparatima. Danas, na žalost, sve češće zaboravljamo da tablete mogu otklaniti simptome, no ne i uzroke – osobito kada je riječ o problematičnim uvjerenjima ili disfunkcionalnom odnosu dvoje ljudi. Određeni lijekovi mogu, primjerice, pomoći muškarcima koji pate od prerane ejakulacije da produže odnos, no neće im pomoći da nauče kako to činiti bez tablete. Uzimanje sildenafila može rezultirati erekcijom, ali vas neće ništa naučiti o vlastitoj seksualnosti, niti potrebama partnerice.

Kada je riječ o čimbenicima povezanim sa seksulnim smetnjama, naši rezultati potvrđuju međunarodne nalaze. Kronične bolesti i njihovo liječenje pospješuju pojavljivanje i produbljivanje određenih seksualnih smetnji, osobito onih vezanih uz seksualni interes (želju), erekciju i postizanje orgazma. Pušenje, čini se, povećava vjerojatnost problema s erekcijom, dok je niže obrazovanje (kroz nedostatak educiranosti o seksualnosti) povezano s preranom ejakulacijom. I obilježja intimne veze, koja smo mjerili kroz učestalost razgovora o seksu, izravno su povezana sa seksualnim zdravljem. Komunikacija među partnerima jedan od čimbenika koji smanjuje vjerojatnost muškarčeve nezainteresiranosti za seks. Naravno, razgovor može biti posljedica, a ne uzrok, seksualne želje, no razgovor sigurno pospješuje seksualnu kompatibilnost partnera, a i često djeluje poticajno. Na važnost kvalitete veze ukazuje i podatak da skoro svaki deseti ispitanik navodi kako su razmirice u vezi imale negativan utjecaj na njihovu seksualnu aktivnost. Osobito je zanimljiv podatak, premda ne i neočekivan, da je preko polovine naših ispitanika izjavilo kako je, tijekom posljednjih mjesec dana, preopterećenost poslom negativno utjecala na njihov seksualni život. Taj je odgovor osobito čest u skupini muškaraca između 30 i 40 godina, među onima, dakle, čije su profesionalne ambicije najizraženije.

Zanimljivo, zadovoljstvo je seksualnim životom Zagrepčana veće no njihovih sugrađanki. Usporedimo li, naime, odgovore muškaraca s odgovorima koje smo prije dvije godine dobili u istraživanju ženskog seksualnog zdravlja (o čemu je bilo riječi i na ovome portalu), razlika u zadovoljstvu je više nego jasna. U sve četiri generacije ispitanika (20-29, 30-39, 40-49, 50-60 godina), seksualno je zadovoljstvo muškaraca veće. No, važno je istaknuti da se zadovoljstvo s godinama ne smanjuje. Premda seksualni kontakti postaju nešto rjeđi, seksualno zadovoljstvo se ne mijenja, niti kod muškaraca, ni kod žena. Kako to objasniti? Premda nam rezultati istraživanja ne pomažu odgovoriti na to pitanje, najvjerojatnije je riječ o tome da dok neki parovi smanjivanje učestalosti seksualnih aktivnosti nadoknađuju većom kvalitetom istih, većina ostalih svoja očekivanja naprosto usklađuje s mogućnostima. U svakom slučaju, ohrabrujuće je da starenje ne rezultira rastućim seksualnim nezadovoljstvom.